Crna Gora je u zadnjih deset godina uvezla preko 610 miliona eura odjeće. To je onoliko novca koliko je potrebno za isplatu oko 15 svih mjesečnih bruto plata koje se isplaćuju iz državnog budžeta.

A kada bismo imali proizvodnju od 84 miliona eura odjeće godišnje – koliko je uvezeno samo u 2019, matematika kaže da bismo imali generisano blizu 3.000 radnih mjesta sa prosječnom platom u Crnoj Gori.

Da bi to bila realnost bilo bi potrebno uložiti novac u pogone, mašine, obuku, dizajn, marketing… u periodu od oko pet godina.

Ta proizvodnja bi se mogla pokrenuti kombinovanim mjerama oslobađanja plaćanja svih poreza, nameta i dažbina na period od pet godina, umrežavanjem u oblasti domaće radinosti, te uvođenjem posebne stope poreza na dobit koji bi se naplaćivao od firmi koje ostvaruju preko milion eura godišnjeg profita. Taj dodatno prikupljen porez bi trebalo ići u poseban fond za pokretanje proizvodnje – uključujući i proizvodnju odjeće.

U zavisnosti od obima ovih subvencija, država bi postajala vlasnik određenog procenta tih pogona – tako bi se gradilo istinsko javno-privatno partnerstvo.

Uskoro nudimo na uvid detalje i uporedna iskustva – kada i na koji način je ovo izvodivo.

Ne očekujemo da ove mjere podrže najbogatiji, ali možeš ti koji činiš temelj ove države.

Okupljajmo se oko rješenja.

KOD