1. Imajući u vidu da su krivična djela iz domena zaštite životne sredine većinom blanketnog karaktera, odnosno dopunjavaju se sa onim što je propisano u drugim zakonima iz zaštite životne sredine, potrebno je preciznije i potpunije zakonski dopuniti i prepoznati sve potencijalne radnje koje predstavljaju ugrožavanje, oštećenje ili uništenje životne sredine.

2. Potrebno je otvoriti najširu javnu raspravu na svim nivoima zainteresovanih subjekata – državnih i lokalnih vlasti, pravosudnih, tužilačkih, inspekcijskih organa, grupa građana, ekoloških organizacija, medija – kako bi se došlo do pouzdanih stavova i najšireg konsenzusa da li je potrebno pooštriti kaznenu politiku u dijelu krivičnih djela iz oblasti zaštite životne sredine.

3. Potrebno je formirati posebno koordinaciono tijelo, sastavljeno od predstavnika različitih državnih, pravosudnih, tužilačkih organa, koje će u određenim vremenskim intervalima kontrolisati postupanja na terenu od nadležnih organa i zauzimati stavove, prijedloge, zaključke, a sve u cilju unaprijeđenja stanja.

4. Potrebno je softverski uvezati baze podataka i evidencije koje dolaze iz različitih izvora, a u odnosu na korišćenje pojedinih prirodnih bogatstava (rijeke i njihove eksploatacije, šume i njihove sječe) kako bi se u svakom trenutku imale precizne brojke (npr. od Monstata, Uprave prihoda i carina, Uprave za vode, Uprave za šume i lovišta).

𝗜𝗭𝗩𝗢𝗥: “𝘈𝘯𝘢𝘭𝘪𝘻𝘢 𝘬𝘳𝘪𝘷𝘪č𝘯𝘦 𝘰𝘥𝘨𝘰𝘷𝘰𝘳𝘯𝘰𝘴𝘵𝘪 𝘶 𝘰𝘣𝘭𝘢𝘴𝘵𝘪 𝘪𝘭𝘦𝘨𝘢𝘭𝘯𝘦 𝘦𝘬𝘴𝘱𝘭𝘰𝘢𝘵𝘢𝘤𝘪𝘫𝘦 𝘱𝘳𝘪𝘳𝘰𝘥𝘯𝘪𝘩 𝘳𝘦𝘴𝘶𝘳𝘴𝘢”, koju je sproveo @ngoecoteam u okviru projekta “𝘚𝘮𝘢𝘯𝘫𝘦𝘯𝘫𝘦 𝘪𝘭𝘦𝘨𝘢𝘭𝘯𝘦 𝘦𝘬𝘴𝘱𝘭𝘰𝘢𝘵𝘢𝘤𝘪𝘫𝘦 𝘱𝘳𝘪𝘳𝘰𝘥𝘯𝘪𝘩 𝘳𝘦𝘴𝘶𝘳𝘴𝘢”, koji je realizovan uz podršku 𝗡𝗮𝘁𝗶𝗼𝗻𝗮𝗹 𝗗𝗲𝗺𝗼𝗰𝗿𝗮𝘁𝗶𝗰 𝗜𝗻𝘀𝘁𝗶𝘁𝘂𝘁𝗲 (𝗡𝗗𝗜).